RADOVANOVIĆ UZDRMAO REPUBLIKU SRPSKU; KRVAVE ULICE BANJALUČKE: „Ćulume, marš u penziju!“

Mafijaška likvidacija Slaviše Ćuluma direktno otvara pitanje zašto njegov prezimenjak Darko Ćulum još nezakonito sjedi u fotelji direktora policije MUP-a RS-a.

 

Piše: BORISLAV RADOVANOVIĆ

Zar nije krajnje vrijeme da neko mlađi i energičniji preuzme komandu i omogući policajcima da rade kako im zakon i struka nalažu? Ubijena braća Slaviša i Nedeljko Ćulum bili su g**obradi dječaci davne 2007. godine kada je Darko Ćulum spriječio akciju razbijanja razbojničkih grupa čije krvave tragove pratimo do današnjeg dana. Sa druge strane, lična bogatstva policijskih čelnika narasla su do nezamislivih razmjera.

Vidim, policija je zbog ubistva Slaviše Ćuluma raspisala potjernicu za Sinišom Šakićem zvanim Kinez. Zašto ovaj podatak nije iznenadio nikog iole upućenog u dešavanja na banjalučkim ulicama? Banjalučani su, naprosto, morali naučiti živjeti sa mafijaškim obračunima ovih doista opasnih kriminalaca, a kakvi kontinuirano traju preko decenije.

Opštepoznat je onaj obračun iz 2010. godine u kom je poginuo Nedeljko (19), mlađi brat sada likvidiranog Slaviše Ćuluma. Poznati banjalučki kriminalac Jovan Jošilo oslobođen je odgovornosti za ovo ubistvo s obzirom na to da se branio od napada organizovanog sa strane Slaviše Ćuluma.

Ustvari, meta tog napada trebao je biti sada traženi Siniša “Kinez” Šakić, a zbog sukoba sa Ćulumom započetog nekoliko mjeseci ranije. Prije toga bili su članovi iste kriminalne grupe, a bojim se da su i sami zaboravili razloge prvotnog sukoba. No, punu deceniju trajali su njihovi mafijaški obračuni i to najčešće na banjalučkim ulicama. Nešto na šta su Banjalučani odavno svikli, baš kao i na neadekvatne reakcije policije u domenu zaštite građana od takvih opasnosti.

Koliko puta su u centru grada otimali ljudima desetine i čak stotine hiljada maraka, a ovi to nisu smjeli prijaviti policiji? Žrtve razbojništava negirale su napade, a šta najbolje pokazuje koliko su povjerenja imali u policiju. Kako je to moguće? Banja Luka je malen grad, pa svi znaju svakoga. Tako su građani vrlo jasno znali koliko su opasni njihovi napadači, baš kao što su, na drugoj strani, gledali bestidno bogaćenje policijskih šefova i inspektora sa referata razbojništava.

Odlično je Banjalučanima znano šta su na početku karijera posjedovali Darko Ćulum, Nedeljko Lubura ili Viktor Latinović, kao nosioci “suzbijanja razbojništava”. Baš kao što vide njihove današnje imetke. Prije nekih deceniju i po na jednom sastanku u tadašnjem CJB Banja Luka izrekao sam rečenicu: “Nemojte šurovati sa razbojnicima i nećete imati problema sa razbojništvima.” Tako je glasilo moje rezimiranje problema porasta razbojništava zbog kog smo održali taj sastanak.

Osnov za moj ovako drzak nastup proizilazio je iz činjenice da sam referat razbojništava preuzeo kada je opasno eskalirao u mom Prijedoru. Kao i ranije, slične pojave razbojništva sasjekao sam na zanemariv nivo. I to u rekordno kratkom roku. Činjenica odlično poznata Darku Ćulumu i tadašnjem rukovodstvu MUP-a RS-a.

Poznati razbojnici ove zemlje odreda su Prijedor zaobilazili u širokom luku, pa je ovaj grad nekoliko godina imao izuzetno povoljnu bezbjednosnu situaciju. Zato sam se mogao fokusirati na pljačke u Banjaluci i ostatku Republike Srpske, pa na veći broj razbojništava diljem Federacije BiH i inostranstva. O svemu postoje validni podaci i službena dokumentacija.

Jedini koji su se usuđivali pljačkati na obodima prijedorskog područja bili su Slaviša Ćulum i njegova tadašnja ekipa. Konkretno: opljačkali su banku u Omarskoj, te dva puta “prešli granicu” prilikom napada na vozila za prevoženje novca iz trezora do banaka. Iskreno, tadašnje akcije njihovog hvatanja zbog napada na “blinde” izvodile su banjalučke kolege i to sa zaista respektabilnim snagama (helikopteri i obruči), no oba puta su im umakli. Znam i kako, ali nije vrijeme za pominjanje ucviljenih porodica.

Prednje ističem zbog činjenice da su tu zaista veliku (desetine pripadnika) pljačkašku hordu činili klinci sa jedva navršenih dvadesetak godina. Neiskustvo su nadoknađivali drogom, bilo da su bili heroinski ovisnici ili su pred akcije “dizali hrabrost” kokainom. To je u domenu samih izvršenja krivičnih djela, dok su njihove akcije planirali i organizovali službama dobro znani stari krimosi. Zašto bi profesionalni razbojnici rizikovali kad na raspolaganju imaju zaista veliku grupaciju klinaca željnih dokazivanja?

U ovom tekstu nastupam načelno i u cilju ukazivanja na suštinu problema, a postoji zaista ogromna službena dokumentacija – sve sa krivičnim djelima i počiniocima. Ta mlada garda pljačkaša bila je treća ili četvrta generacija “odgojena” iz istog jezgra. Zato sam u službenim aktima i profesionalnim aktivnostima mnogo više bavio se njihovim “mentorima”, sve sa konkretnim objašnjenjima ko su stvarni organizatori doista spektakularnih pljački. Delako su ti mladi narkomani bili od izvora informacija i idejnih kreatora.

Znači, znao sam njihove “učitelje”, baš kao i “učitelje njihovih učitelja”, pa sam mogao ukupna dešavanja pratiti – što bi rekli “dijalektički”. Pozadina činjenice da su Ćulum, Šakić i ostatak tog podmlatka izbjegavali Prijedor proizilazi iz toga što su njihovi “učitelji” bili moji stari znanci i nespremni na suočavanje sa mojim stilom rada.

Možda je moje metode lakše shvatiti kroz konkretan primjer. Prilikom redovnog informisanja dobijem depešu da je u Mrkonjićgradu ukraden Golf II, te da je u blizini primjećen automobil jednog tada poznatog prijedorskog “mladog lava”. Na to sačinim i uputim depešu svim policijskim agencijama Bosne i Hercegovine instruirajući da bi tim Golfom mogla biti počinjena pljačka. Čak navedem i kompletne generalije potencijalnih počinilaca.

I doista nakon par dana u Bosanskom Grahovu dva razbojnika opljačkaju banku, koristeći tog Golfa za bjekstvo. Zalud su ostavili i zapalili vozilo kad su od samog starta policajci cijele zemlje jurili počinice navedene u mojoj depeši. Zna se i kako je ta pljačka sudski okončana, a neke detalje možda jednog dana objavim u svojim memoarima. Vjerujte da holivudski scenaristi nema šanse da smisle takve konstrukcije.

Elem, priča oko “banjalučke hajdučije” mnogo je komplikovanija. Ponavljam: pošto u Prijedoru više nisam imao takvih djela mnogo sam radio na pljačkama diljem zemlje i inostranstva. I rezultati tog rada zadokumentovani su u ko zna koliko krivičnih predmeta. Ipak, fokus aktivnosti bio je na milionskim pljačkama vezanim za Banjaluku i banjalučku ekipu razbojnika (Ćulumove momke).

Pravi uspjeh trebao je biti materijalizovan u velikoj akciji procesuiranja desetak tada najvećih pljački, te hapšenja i direktnih počinilaca i stvarnih organizatora. Mnogo toga već je bilo procesuirano, ali onaj finalni udarac tek sam pripremao. I to pripremao u za mene prepoznatljivom stilu – sveobuhvatno i temeljito.

Prvi problem izostanka tog konačnog rezultata proizilazi iz otkrivanja akcije koju sam istovremeno izvodio oko suzbijanja zelenašeja, iznuda, reketiranja, pranja novca vezanog za zelenašenje i drugih vezanih krivičnih djela takvog organizovanog kriminala. Istragom su bili obuhvaćeni i moji pojedini rukovodioci, kao i više pripadnika policije.

Krajem 2007. godine načelnik tadašnje SJB Prijedor Goran Mikanović, jedna od glavnih meta istrage zelenašenja, otkriva šta se dešava i kreće napad na mene – sve do pokušaja fizičke likvidacije. Kako sam već pisao: Mikanovića u zaštitu uzima Miloš Čubrilović Čubri, a moj život pretvaraju u pakao.

U par mjeseci suočavam se sa dva pokušaja likvidacije, jedan od tih razbojničkih struktura o kojima pišem, a drugi od mojih pretpostavljenih – opet povezanih sa istim kriminalom i kriminalcima. Ponavljam: svi znamo kako su se pojedini čelnici policije enormno obogatili. No, malo je poznato koliko sam tada bio zaluđen vjerom u mogućnost slamanja kičme kriminala.

Čim su početkom novembra 2007. godine krenuli problemi sa Goranom Mikanovićem i svom tom svitom iz Specijalnog tužilaštva i kriminalizovanog vrha policije pismeno sam se obratio tadašnjem načelniku CJB Banja Luka Zoranu Stanišljeviću, te ga upoznao sa spornim dešavanjima. Uključujući i  “specijalne noćne zadatke” u nedvosmislenom cilju moje likvidacije.

Prvo su moje obraćanje i prateću dokumentaciju zadržavali u Prijedoru, a onda su je nezakonito proslijedili Darku Ćulumu, tada na poziciji načelnika krim-policije CJB Banja Luka. Umjesto Stanišljevića Ćulum nezakonito preuzima spornu dokumentaciju i naredna tri dana od načelnika skriva skandalozna dešavanja u Prijedoru.

Kako bi prikrio stvarna dešavanja i omogućio moju likvidaciju Ćulum uzima slobodan dan, da u svom Ljubačevu “peče rakiju”. Čak sam u petak telefonom pozvao Ćuluma i rekao mu da mi namještaju likvidaciju, te dobio odgovor da ćemo to “razmotriti” u ponedeljak. Razgovor smo završili mojom opaskom: “Ako poživim do tada.”.

Preživio sam, pa čak i otišao u Kozarac kako bih nedvosmisleno dokazao da nema apsolutno nikakvog “zadatka”, nego samo namamljivanje u klopku. Kada sam sve ispričao Stanišljeviću ovaj je očekivano stao na moju stranu i zatražio istragu o tim skandaloznim dešavanjima. No, problem je bio u tome što je sva dokumentacija ostala kod Ćuluma, a koji je od starta držao stranu Mikanovića i ostatka bande. Kojoj je i sam pripadao!

Imam tu dokumentaciju i čak ću je (prilagođeno) objaviti. Zamislite, pored svih problema u kojima sam se našao pismeno tražio sam od rukovodstva MUP RS da mi omoguće dovršavanje istrage oko pomenutih razbojništava. Godine rada posvetio sam tome, pa mi je bilo u interesu i da poentiram, da pohapsim i pljačkaše i organizatore, te sve to predam tužilaštvu radi pritvaranja i kasnijeg optuženja. Nisam mislio na to kako izvući živu glavu, nego kako završiti istrage – po matrici da je napad najbolja odbrana. I o tome posjedujem nesporne dokaze!

Jok, bitange su odlučile spriječiti svaki moj dalji rad i to zbog straha od razotkrivanja njihovog kriminalnog bogaćenja. To je ključni razlog tadašnjeg izostanka rezultata suzbijanja razbojništava. Posebno sam “udarao” na dvije pljačke novca za Rajfajzen baknu, sa čak 3,5 miliona plijena, a gdje sam prvu pljačku na Vlašiću policijski rasvijetlio do najmanjeg detalja.

Problem je bio što su značajan dio opljačkanog novca prigrabili Nedeljko Lubura i Viktor Latinović (Ćulumovi ljudi od povjerenja). Zato su moje informacije preko pola godine skrivali u ladicama, a da ne ulazim u druge sramne momente sprečavanja dokazivanja tih zločina.

Šta je posljedica dešavanja iz te 2007. godine? Preko decenije diljem Srpske, Bosne i inostranstva vršene su spektakularne pljačke, čak sa smrtnim ishodima. Na sve to dolaze na početku teksta pomenuti kriminalni obračuni koji traju do danas. U vrijeme kada sam htio i trebao suzbiti tu pojavu Nedeljko Ćulum imao je tek 16 godina, ubijen je sa 19, a mrtav je evo deceniju. No, gdje počiva suštinski problem?

Znate li koja razbojništva su procesuirana po medijski poznatom svjedočenju Milana Reljića zvanog Al Kapone? Mahom ona koja sam istražio i planirao procesuirati još 2007. godine. Reljiću su ta dešavanja poznata jer je upravo bio jedan od pominjanih “učitelja” i organizatora djela. Znam i ostale, ali neki nisu živi, a drugi su se manuli kriminala.

No, ostala je dokumentacija o tome ko je planirao i organizovao sve te pljačke u kojima su Ćulum i ostatak ekipe bili direktni počinioci. Preko decenije se čekalo da Reljić “progovori” ono šta sam odreda rasvijetlio i zadokumentovao davno prije toga, a da ne ulazimo zločine počinjene u međuvremenu. Takve stvari inspektore naprosto bole i ogade im sopstvenu profesiju, a vjerujte da nisam jedini.

Ispratio sam Reljićevo svjedočenje i sa te pozicije znam da mnoge stvari nisu bile onako kako ih je on prestavio, odnosno kako je to kasnije napisano u optužnici. Ili, koji detalji su izostavljeni, a od iznimne važnosti su za krivični postupak. Primjera radi, možete negdje naći DNA tragove, ali to valja povezati sa samim činom izvršenja krivičnog djela. Mislim na Mehu Adrovića i kako sam Ćulumu objašnjavao da pancir mora povezati sa razbojništvom. Ne kažem da Želimir Lepir nije od Adrovića uzeo mito, po objavljenoj izjavi Milana “Al Kapone” Reljića, nego da Ćulum slabo poznaje materiju procesnog povezivanja dokaza.

Opet ponavljam: svi ti likovi okupljeni oko Slaviše Ćuluma tada su bili neotesani balavci željni dokazivanja, a šta su obilato koristili iz “službe i družbe”. Sličnih mladića sam prije njih sretao nebrojeno i na neki način mnoge “izveo na pravi put”. Preko dvije decenije pratim kako su uništavane generacije mladih, a njihova najveća “krivica” bila je što su rođeni u pogrešnom vremenu na pogrešnom prostoru. Stradaju oni, stradaju nevini građani, a jedina konstanta jeste da su pojedinci zaduženi za suzbijanje takvog kriminala sve bogatiji i bogatiji. Poput “gladnog” Darka Ćuluma.

Odlično znam šta je Darko Ćulum od imetka posjedovao prije deceniju i jače, pa i koliko je to u međuvremenu naraslo. Baš kao što znam i za mnoge druge “kolege” iz te iste banditske garniture. Zato Ćuluma javno pitam: “Kad će ti biti dosta?!”. Prije godinu i po navršio je 40 godina radnog staža i zakonski je morao otići u penziju. Po zadnjim njegovim javnim izjavama negdje u februaru ove godine čekao je rješenje o penzionisanju. Evo prolazi maj i Ćulum još uvijek izbjegava odlazak u penziju. Šta je razlog?

Možemo razmišljati o njogovoj lakomosti, odnosno da koristi korona ludilo kako bi zagrabio još koju platu od nekih 3 500 maraka – umjesto tri puta manje penzije. Ili je ipak u pitanju nastojanje da izbjegne zasluženo robijanje? Mislim da ni Ćulum više nema tačnu spoznaju u koliko teških zločina je involviran i zbog kojih bi trebao robijati. Baš kao ni o tome koliko osoba može svjedočiti o kriminalizaciji policije pod njegovim rukovodstvom, pa sve do onih željnih osvete.

Možemo li tu tražiti razloge zbog kojih je Dodikov režim “zaboravio” penzionisati Ćuluma? Valja očistiti sve one koji znaju koliko je ova vlast duboko involvirana u kriminal, pa i koji bi o tome mogli svjedočiti ili službama dati korisne informacije. U takve slobodno računajte i Slavišu Ćuluma.

Još kako je Ćulum mogao pobiti brojne navode iz svjedočenja Milana Reljića, a time i krivične postupke uvesti u sferu stvarne istine. Ovako ostajemo na onome šta je “služba” prezentovala preko “družbe”. I tako će biti sve dok policijom rukovode bitange poput Darka Ćuluma.

(Prenosimo s autorovog bloga)

(2251)

loading...

RADOVANOVIĆ UZDRMAO REPUBLIKU SRPSKU; KRVAVE ULICE BANJALUČKE: „Ćulume, marš u penziju!“

About The Author
-