NAKON OVOG JEZIVOG SVJEDOČENJA ZATREST ĆE SE REPUBLIKA SRPSKA: „Rajko Dukić je za moju likvidaciju zadužio svog najodanijeg čovjeka, on je…

Pogledajte potresno svjedočenje Slobodana Vasiljevića, koji je otkrio kako je preživio brutalni pokušaj likvidacije u Šekovićima, ali i nalogodavca pokušaja ubistva.

 

 

Slobodan Vasiljević iz Vlasenice koji je 2. juna ove godine krvnički pretučen u Šekovićima, nakon čega je u kritičnom stanju prebačen u Klinički centar u Tuzli, pušten je na kućno liječenje i uspješno se oporavlja.

 

Vasiljević, koji se još uvijek ne može kretati i osjeća teške posljedice napada u kojem je trebao biti likvidiran, razgovarao je prije dva dana sa Nebojšom Vukanovićem, poslanikom u Narodnoj Skupštini Republike Srpske koji je njihov razgovor snimio i objavio na svom blogu. Policija RS-a je odmah nakon ovog zločina uhapsila šestoricu napadača na Vasiljevića. Sedmi koji se sumnjiči, Siniša Jurošević, za kojeg Vasiljević tvrdi da je bio na čelu eskadrona smrti koji ga je pokušao likvidirati, uhapšen je 9. jula u Grčkoj po potjernici iz Bosne i Hercegovine. Svi napadači su zaposleni kao pripadnici tzv. “Industrijske policije” Rudnika Boksita u Milićima. Riječ je o, kako već godinama u svojim medijskim istupima tvrdi Siniša Vasiljević, privatnoj paravojski Rajka Dukića, direktora “Boksita” i (ne)formalnog višedecenijskog gospodara života i smrti u ovom dijelu BiH.

 

Sukob između Vasiljevića i Dukića traje godinama, ali posljednjih nekoliko godina se primirio. Dukić je protiv svog najvećeg (i jedinog) oponenta u Milićima podnosio desetine tužbi za klevetu koje su na sudu odbacivane. “Mislio sam da je neprijateljstvo između Dukića i mene prošlo i da će me ostaviti na miru. Da sam znao da on sprema ovakav obračun sa mnom, sigurno bih se drugačije ponašao i spremnije dočekao napad na mene ispred Parohijskog doma u Šekovićima”.

 

“MISLILI SU DA SU ME UBILI”

 

Vasiljevića je, nakon što je u noći 2. juna izašao iz Parohijskog doma, sačekalo desetak pripadnika “industrijske policije” i nasrnulo na njega udarajući ga metalnim štangama, pesnicama, nogama. Kako je rekao u razgovoru sa poslanikom Nebojšom Vukanovićem, vidio je i prepoznao svoje napadače koji su ga prestali udarati misleći da je mrtav. Kolima Hitne pomoći prebačen je u bolnicu u Tuzli, gdje su se ljekari danima borili za njegvo život. „Moram da pohvalim osoblje tuzlanske bolnice, jer da oni nisu bili profesionalni, ja danas ne bih bio živ.

 

Bio sam u komi nekih 15 dana“, započinje potresno svjedočenje Slobodan Vasiljević, i nastavlja opisivati šta se sve događalo kobnog dana:

 

„Ruke sam stavio u predjelu glave da zaštitim lice, jer, znajući šta su radili Mladenu Mimiću, njemu su metalnom štanglom, Milutin Kandić i Jurošević Slaviša, obojica napadači na mene, izbili oko i odbili dio lobanje i on ima jedan plastični dio glave. On je jučer bio kod mene. Ono što su njemu uradili je jezivo, a to isto su pokušali da urade i meni“, svjedoči Vasiljević, a prenosi „Slobodna Bosna“.

 

„I, sve je to urađeno po nalogu Rajka Dukića, koji je dao novac, otprilike nekih 100.000 maraka za moju likvidaciju.

 

Dobio sam udarac s leđa metalnom palicom i tad sam pao. Oni su nastavili da me udaraju metalnim palicama. Tad su pritrčali svi, Jurošević, Kandić i Petković, a prvo su me udarali Miljan Milić i Stefan Radovanović. Pričali su mi očevici da su me udarali metalnim palicama koje bi varničile kad bi udarile od beton.

 

Sama je sreća što sam preživio“, priča Vasiljević i otkriva ko stoji iza svega…

 

„Rajko Dukić je zadužio svog najodanijeg čovjeka, profesionalnog ubicu Juroševića, koji je nedavno i pucao u Ljubišu Pantića i za to djelo je kažnjen sa 800 maraka.

 

To djelo se tretiralo kao izazivanje opšte opasnosti, iako je Ljubiša Pantić teško ranjen“, kazao je Vasiljević.

 

Rajko Dukić je nakon hapšenja napadača rekao da će im uručiti otkaze u “Boksitu”, ali to je još jedan njegov blef. Isto to je rekao kada su njegovi napadači u Milićima pretukli ekipu BHT-a (novinarku Svjetlanu Vučetić i dvojicu snimatelja, op. SB), ali im se nije ništa desilo, nastavili su raditi za njega”.

 

Za Rajka Dukića on kaže da je “lešinar koji je ogolio Miliće. Tvrdi se da je nakon rata prodano rude oko dvije milijarde dolara, ja pitam gdje je završio taj novac. Prepisao je Miliće na sebe, dvije milijarde dolara boksita, gdje je nestalo, mogao je pozlatiti ulice. Obustavljena je nedavno istraga nakon pogibije dva rudara. Inžinjer koji je trebao vršiti uviđaj nije to uradio, to jest radio je iz kafane. Dukić prijeti rudarima otkazima i traži rudare iz Kine i Makedonije”.

 

Nebojša Vasiljević u razgovoru sa Vukanovićem prvi put je prozvao Rajka Dukića da stoji iza teških ratnih zločina koji su počinjeni nad Bošnjacima u Milićima i okolini. Najkrvaviji i najpodmukliji zločin bio je masakr nad Bošnjacima iz sela Zaklopače u kojem je početkom maja 1992. policija RS-a pogubila najmanje 57 civila, stanovnika, među kojima i dvanaestoro djece. Njihovi leševi su pronađeni tek 2004. godine u masovnoj grobnici. U septembru 2016. godine po nalogu Tužieljstva BiH uhapšena su šestorica srpskih policajaca osumnjičenih za ovaj zločin. Jedan od njih je i Radomir Pantić, načelnik Stanice javne bezbjednosti Milići kojima se sudi i za sudjelovanje u genocidu u Srebrenici. Suđenje za zločin u Zaklopači još uvijek traje pred Sudom Bosne i Hercegovine.

 

MASAKR NA BOŠNJACIMA U ZAKLOPAČI NAREDIO DUKIĆ

 

Slaviša Vasiljević tvrdi da je naredbodavac ovog masakra bio Rajko Dukić, ali da ga od procesuiranja spašavaju dobre veze sa pojedinim utjecajnim ljudima iz Federacije BiH.

 

“Dukić je blizak saradnik Nasera Orića, on je taj koji je kupovao svjedoke za Nasera Orića. On i Radomir Panić. Sve da bi amnestirao njega za Zaklopače, koje je on lično naredio. Nakon pogibije Dragana Brkića, njegovog bliskog prijatelja, Rajko Dukić je naredio inerventnoj jedinici da napadne Zaklopače i pobije sedamdeset ljudi, Bošnjaka, sve do jednoga. To su bili lojalni ljudi, koji su predali oružje. To je bilo 92. godine. I uvalio je ljude u problem, prodao je sve te ljude koji su bili tu… Ja ne želim nikoga da branim, ali on je bio taj koji je bio glavni naredbodavac. Niko još uvijek nije odgovarao za taj zločin.

 

On je napravio link sa Naserom Orićem i Muratom Avdićem, da on amnestira njih, da srpske svjedoke protiv ovih ubica i krvnika obuzda, da im zabrani da svjedoče (protiv Orića, op. SB) ucjenjuje ih poslom, radnim mjestom, da bi oni svoje Bošnjake ubijedili da ne svjedoče proiv njega. Svi mi ovdje znamo ko je naredbodavac, svi. Lako je bilo ubijati nenaoružan narod. Ljude su na njivama pobili, lično je to on naredio. I poslije je sve svalio na mrtvog Radomira Bjelanovića, koji je u tada policijskoj stanici rekao: “Rajko ne moj to raditi”.

 

 

Vasiljević je govorio i o odnosima između svemoćnog Rajka Dukića i premijera Republike Srpske Radomira Viškovića koji je rodom iz Milića.

 

“Premijer Višković je najobičnija marioneta, njega je Rajko Dukić maltretirao. Jedino je sreća što se Višković nije miješao u ovaj slučaj napada na mene. Pa, Viškovića je vozio Slaviša Jurošević, sve dok nije upucao čovjeka sa leđa, pa ga je morao opustiti…”

 

Pogledajte  video:

 

 

(3750)

NAKON OVOG JEZIVOG SVJEDOČENJA ZATREST ĆE SE REPUBLIKA SRPSKA: „Rajko Dukić je za moju likvidaciju zadužio svog najodanijeg čovjeka, on je…

About The Author
-