Glasanje završeno, čekaju se prvi rezultati: Ko zaista ima najveće šanse da uđe u novo Predsjedništvo BiH?!

Piše: Nedžad S. Hadžimusić

 

1. Umjesto uvoda

U legitimnom resavskom maniru, slijedi najavljena dopuna hoćeš-nećeš evergrin citata iz jedne od kolumni potpisnika i ove koju upravo čitate: ‘…Uzmimo da čovječanstvo čini 100 ljudi oba roda. Njih 70 posto su oni dobri, ali ubogi radnici, seljaci i poštena inteligencija ‘koji bi (duga je priča) imali ponosa da nemaju trbuha’. Oni prate svakoga ko je nalik na vođu u nešto bolji život. Sljedećih 20 posto čini najgora sorta mediokriteta, onih formalno obrazovanih hulja i spretnih medolino-uvlakača koja je primarno odgovorna za promicanje pogrešnih lidera i vlasti koje obavezno vode u izdaju, nazadak i propast. Treću, najmalobrojniju grupu, ostatak od 10 posto čini istinska elita.

Ova treća, oduvijek stanuje i prepoznaje se samo u pametnim, prosperitetnim društvima znanja, koja po definiciji ulažu u nauku, podupiru umjetnost i kao zjenicu oka čuvaju vladavinu prava…“(http://www.6yka.com/novost/137556/-cest-la-vie-sjaj-i-bijeda-polusvijeta-).

2. Susjedi i komšije u ratu i miru

Među nama i šire, dio citata ‘imali-bi-ponosa-da-nemaju-trbuha’ je parafraza čuvene izjave rahmetli Alije Izetbegovića, prvog predsjednika bivše, međunarodno priznate ‘Republike BiH’ (RBiH). Bio je to zapravo Alijin državnički realan i nadasve mudar odgovor na elefant in the room pitanje usred dvostruke agresije na RBiH i festivala međunarodne hipokrizije glede ‘produžene’ opsade Sarajeva. Sve skupa je džehenemski eskaliralo nakon ‘uvida’ koji je ovdje iz Prve ruke (u epicentru opkoljenog grada pod kontrolom legitime vlade RBiH), potom iz Druge ruke (na Sarajevskom aerodromu pod kontrolom biše JNA & tzv. Vojske RS), dobio kontroverzni francuski predsjednik Francois Mitterand. Kojeg je, nedavno, aktuelni predsjednik Francuske Emmanuel Macron trajno i bez pardona post-mortem prognao u bespuća historijske zbilje te velike zemlje – kao uljeza, odnosno kolaboranta sa Trećim Reich-om, plus još puno toga vis-à-vis vis njegove neslavne uloge u Alžirskom ratu za nezavisnost.

Da se podsjetimo, rečeni Alijin odgovor je isporučen na pitanje: kako gleda na nerijetko ponižavajuće/patronizirajiće poruke dr. Franje Tuđmana, prvog predsjednika međunarodno priznate Republike Hrvatske upućene na njegovu i adresu službenog Sarajeva (?)

Nažalost, rečeno pitanje je aktuelno i danas, iako u stanovito izmjenjenom ozračju. Isto traži novi, opet državnički mudar odgovor iz službenog Sarajeva, umjesto kontraproduktivne halabuke i tabloidnih prepucavanja sa službenim Zagrebom oko ovih ili onih izjava najviših hrvatskih dužnosnika – onih na Markovom trgu, Pantovčaku ili u Europskom parlamentu – o otvorenim bilateralnim stvarima, posebno mantre o ’tisućama potencijalnih terorista u neposrednom susjedstvu’ i sl.

Istovremeno, neopozivo podijeljeni Mostar, cijela vertikala bitnih finansijskih poluga na svim nivoima daytonskog paradžemata, plus strateški razigrana mreža kladionica pod kontrolom ‘nejednakopravnog konstitutivnog naroda’, ostaju nedodirljivi – od izbora do izbora.

Još nedodirljivija je kozja staza na potezu Stolac-Neum, kao jedina domaća saobraćajnica do onog komadića jadranske obale koji ovu zemlju čini ‘maritimnom’. U datom ozračju, maritimnissima i turbo-turistička Hrvatska mogla je, davno prije afere Pelješki most, komotno postaviti ‘tromostovlje’ ili što god da prekorači to tamo, kad je isto već decenijama bilo i ostalo kavalirski na bujrum (poput Sutorine) totalno zanemareno ispod radara nadležnih u Sarajevu.

Kakogod, u širem regionalnom kontekstu imponira činjenica da je Denis Zvizdić, uvaženi predsjedavajuči Vijeća/Savjeta ministara nedavno, potom i u nekoliko svježih predizbornih prigoda, napokon državnički dostojanstveno uzvratio službenom Beogradu na bezbroj puta opetovane epske izraze ljubavi od strane uvaženih, najviših dužnosnika Republike Srbije prema Republici Srpskoj. To je ponovio neki dan na predizbornom skupu SDA u Gračanici: ‘… i mi u BiH poštujemo teritorijalni integritet i suverenitet Republike Srbije ali ponajviše volimo Sandžak…’. Pozdravljamo, uz ljubaznu napomenu da je dotična poruka 100 posto prepisana (i-neka-je-čast-nam-je) sa Depo portala – http://depo.ba/clanak/166758/a-da-i-mi-porucimo-vucicu-postujemo-integritet-srbije-ali-mnogo-volimo-vojvodinu-a-narocito-sandzak

3. ‘Pitanje svih pitanja’

Nagledali smo se svega svih ovih godina koje su pojeli domaći i međunarodni skakavci. Ispada da je pitanje svih pitanja na predstojećim izborima 7. oktobra o.g.: kuda vodi smjenjivanje istih faca na poziciji člana Predsjedništva iz najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda po ZAVNOBiH-u i Daytonu. U tom ‘segmentu’ ozbiljna alternativa se po prvi put nudi sa odličnim kandidatom Naše stranke – zapravo nadstranačkim Borišom Falatarom – sto puta građanskijim i spremnijim od konkurencije lijevo i desno od političkog centra.

Plus, ovaj mladi, naš a svjetski Sarajlija, za razliku od njegovih rivala čini se prihvatljivijim konstitutivnimHrvatom ‘jednakomjerno kod kuće’ – kako uzduž i poprijeko Bosne i Hercegovine, tako i ostatku svijeta. Sa svim dobrim vibracijama koje proizvodi, Boriša jeste kredibilan vjesnik i dio Rješenja, u svakoj varijanti novog bh. Trijumvirata, tj. konačnog izbora ostale dvojice kolega u buduće Predsjedništvo BiH, ispred bošnjačkog, odnosno srpskog naroda.

Za koji dan, saznaćemo da li su mu nova pamet predugo i preteško izvaranih glasača & birača i saveznici. Unatoč nadalje važećem paleolitskom Izbornom zakonu (bivše Republike) BiH – najjačem savezniku političkih stranaka koje su vodile-kako-su-vodile ovu zemlju i skrbile-kako- su-skrbile o njena tri naroda u ratu i post-daytonskom miru.

Zato je glavna poruka ovih izbora biračima i glasačima: da umjesto pustih medolino programa, od ovih zatraže ozbiljne Izvještaje o radu svih proteklih godina. Tako što će, za promjenu, dati povjerenje najboljima i najspremnijima – umjesto navježbanim zavadi-pa-vladaj mediokritetima.

4. Centralna izborna komisija (CIK)

Ekstravagantni (čitaj: maligni) izborni zakon post-daytonske BiH je ‘mala maca’ u poređenju sa radom Centralne izborne komisije (CIK), tj. njenim akrobacijama, poput ping-ponga sa lokalnim vlastima oko odgovornosti za kontrolu industrije lažiranih izbornih spiskova, te za svaku, makar i rudimentarnu demokratiju, protivprirodno porađanje/odgođeno objavljivanje konačnih rezultata izbora itd. Ljudi smo, razumljiva su nastojanja CIK-a da nam se ukaže kao nezavisno demokratsko tijelo, emancipirano od Političkog Patronata. Kojem, da se ne lažemo, članovi iste ponaosob i bez ostatka duguju sopstveni izbor & re-izbor i naravno – totalnu ‘lojalnost’.

U tom svjetlu, tematski osvrt laserskim perom bivšeg političkog komentatora onog ‘Oslobođenja’, danas ankera-kolumniste portala Radio Sarajevo, Zije Dizdarevića vrijedi i govori više od deset drugih. Evo izvoda: “…Centralna izborna komisija BiH je među bitnim državnim institucijama pod sumnjom u odgovoran i čestit rad. To je porazno, s nepredvidvim posljedicama po izlaznost na birališta. Valjanost rada CIK-a – osim građana, medija, nevladinih organizacija i pojedinih stranaka – dovode u pitanje međunarodne misije u BiH, uključivši Ured OSCE-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR)…”

Srećom u nesreći, ipak nismo ostavljeni sami na milost i nemilost CIK-a. Okolo 7 dana uoči izbora, neprocjenjivu utjehu u gornjem kontekstu ponudio je građanima BiH uvaženi Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko sa priznanjem, kako reče,da međunarodna zajednica nije intervenisala dovoljno – ‘trebali smo više insistirati na skeniranju biračkih listića i drugim tehničkim unapređenjima da bismo obezbijedili slobodnije i fer izbore“. Vjerovali ili ne, ovo je izgovorio svjetski a gotovo naš (naturalizovani Bosanac i Hercegovac koji ima toliko i toliko izbora ‘u nogama’), čiji se boravak na ovoj guvernerskoj dužnosti ovdje manje-više podudara sa dužinom mandata pojedinih članova CIK-a – u nedogled.

Da ovo ne bude opet samo eloža za kritiku, predlažemo da PIC (Vijeće za provedbu mira u BiH – Peace Implementation Council) kao njegov nadređeni naloži ovdje odavno besposlenom Visokom predstavniku – nakon što su mu zamrznute tzv. Bonske ovlasti – da pravovremeno preuzme pro-aktivnu superviziju priprema narednih izbora (2020). Konkretno: dvokružnih na svim nivoima daytonskog paradžemata, plus skeniranje izbornih listića i druga tehnička dostignuća u cilju ‘fer i demokratskih izbora’ – ukoliko je BiH suđeno da prepliva ovu nikad goru krizu, sa ‘tendencijom’ Totalnog Raspada. Dakle, naslov ovog osvrta (‘Odbrojavanje’) se ne odnosi ekskluzivno na predstojeće – malo-je-reći sudbinske izbore za „Cjelovitu & Hiljadugodišnju“.

5. Izborna kampanja, festival govora mržnje, sjaj i bijeda medija

Od izbora do izbora, naročito ovih predstojećih svjedočimo sve brutalnijoj, populistički prizemnijoj i agresivnijoj kampanji onih koji su davno jamili vlast (i sve što ide uz) odmah nakon prvih demokratskih izbora u Jugolendu i zadržali je na poziciji ili u kobajagi opoziciji u kontinuitetu do dan danas.

To se, uz časne izuzetke, prevashodno i jednakopravno odnosi na dežurnu Trojku, kao i na stranke-derivate istih. Zato je glavna poruka ovih izbora biračima i glasačima: da umjesto pustih medolino programa, od ovih zatraže ozbiljne Izvještaje o radu svih proteklih godina. Tako što će, za promjenu, dati povjerenje najboljima i najspremnijima – umjesto navježbanim zavadi-pa-vladaj mediokritetima. Koji se decenijama održavaju uzajamnim lažnim svađama, ozbiljnim ucjenama i/ili zveckanjem oružjem i prizivanjem Četvrtog balkanskog rata – u ‘idealnom tajmingu dok su naši stvarni predsjednici Donald Trump, Vladimir Putin i Taip Erdogan u sedlu’.

Vratimo se u realni predizborni ambijent. Demonstrativni i dostojanstven izlazak iz studija FTV gospodinaMirsada Hadžikadića, kandidata za Predsjedništvo ispred bošnjačkog korpusa, neodoljivo je podsjetio na neslavne dane ove tv kuće iz vremena kada je bila robom Murte (pikanterije su uredno dokumentovane i dostupne na YuTube). U međuvremenu, vidjeli smo to i prije dotične debate – istu je uzjahao i ne pušta Kurta. Samo je voditelj debate nekad i sad – onaj isti (!?)

6. ‘Ako nisi za stolom (ili ne izlaziš na glasanje), onda si na njihovom jelovniku’

U legitimnom predizbornom maniru, potpisnik ovih redova – mlađi okolo 100 dana od aktuelnog predsjednika SAD i/ili 22 godine od predsjednika Malezije, te nešto stariji od Boriše Falatara, Senada Šepića i Mladena Ivanića, tri kandidata za PBiH, samozatajno cijeni da navedena trojka u realnom regionalnom i međunarodnom kontekstu može ovdje donijeti ozbiljan Povratak u budućnost (obrazloženje slijedi u narednom osvrtu).

Isti (potpisnik), kao nosilac liste SPU za Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH (izborna jedinica br. 11 koja pokriva opštine Stari grad, Centar, Novo Sarajevo, Vogošća i Ilijaš) sa stanovitom notom ponosa odgovara na pitanja prijatelja i dežurnih neprijatelja – ‘Legendo, šta si čekao do sada ili šta ti je ovo trebalo ba’?. Odgovor glasi: Ako nisi za stolom a ostao si svoj, onda si na jelovniku! Makar realne šanse bile i molekularne ili čisto ‘olimpijske’ u rečenom listopadnom ozračju. Promjena je ljekovita.

Zato, odbrojite precizno ovih nekoliko preostalih dana, lijepo se obucite na Dan-D i svi Marš Na Izbore u nedelju 7.o.m.! Osim, ako vam je dobro, onda glasajte za iste face koje vas posmatraju sa mega-bilborda finansiranih iz vašeg džepa. Za njih je još bolja demokratska varijanta da ostanete kod kuće i počastite se tulumbama, reform(skom) tortom, mehanizmom koordinacije, MAP-om, narukvicom (sadakom) od šake KM u kešu ili u paketićima kafe, šečera, medenjaka ili šta ko već voli.

Ali, ponovimo da ne bude zabune, svi oni koji u nedelju – u nikad ranije većem broju – glasaju za Promjenu, nisu i neće biti ‘na njihovom jelovniku’. I tačka 😉

7. Povratak u budućnost sa novim triumviratom u Predsjedništvu BiH, pojašnjenje…

Upućeniji u domaću izbornu alhemiju od potpisnika ovih redova, pozdravljaju projektovani trijumvirat iz drugog dijela osvrta, ali ‘dozvoljavaju’ da je jedino re-izbor Mladena Ivanića manje-više izvjestan, iako se isti poprilično kockao sa tradicionalnom naklonošću Bošnjaka. Radi se o njegovim opetovanim opaskama o ‘višku Bošnjaka’ po rezultatima popisa iz 2013. koji su osvanuli tri godine kasnije, te politički ‘snobovskim’ komentarima oko službenog priznanja Bosanskog jezika u Australiji.

Slažu se, međutim, da njegov minuli rad kao najzimzelenijeg političara u onoj i ovoj državi, kao i stanoviti prestiž u međunarodnom kontekstu (uz galopirajuće ‘usložnjavanje’ situacije u RS-u) Ivanića nadalje preporučuje i pozicionira daleko ispred glavnog rivala.

Oko izbora člana tog visokog tijela ispred hrvatskog korpusa, uz sve komplimente za Borišu Falatara koji svojim urođenim našim-a-svjetskim-šarmom, pametnim i neumornim nastupom osvaja srca i iskrene duše svih bh. boja, kažu da je kandidatkinja Diana Zelenika (HDZ 1990) potencijalno ozbiljniji rival Draganu Čoviću, posebno na njegovom doskora neprikosnovenom terenu.

U tom svijetlu imaju malo simpatija za treću kandidaturu Željka Komšića, u ulozi ‘zaštitara cjelovite BiH kontra ne daj-Bože-nikome tandema rušitelja BiH Dodika & Čovića’. Naravno, cijene njegov nedodirljiv ratni i poratni imidž, odnosno integritet domaćeg političara sa oreolom ni nalik na većinu njih.

Ali, imaju ozbiljne rezerve prema njegovom trećem mandatu tamo. Jer će neizbježno hraniti unutrašnju podjelu u ova zla vremena, a znamo da ga hrvatski korpus gotovo listom – neće. Makar je, potkraj drugog mandata u Predsjedništvu, pokazao-i-dokazao da zna biti galantan prema nekim od saradnika koji su se naprasno ‘ćutili Hrvatima’. Inače, insistiraju da ‘nitko’ nije posebno impresioniran njegovim minulim radom i rezultatima u Predsjedništvu, potom u Parlamentu BiH.

Većina žali što je SDA odustala od kandidature Denisa Zvizdića, koji je sa izrastao u kredibilnog političara u domaćem i međunarodnom kontekstu. Međutim, imajući u vidu moćne alate i infrastrukturu najveće (SDA), kao i druge najveće partije u Bošnjaka (SBB), drže da najozbiljniji kandidati ostaju Šefik Džaferović i Fahrudin Radončić.

Ostalim kandidatima daju stanovito manje šanse. Iako Senad Šepić, SDA disidend (danas na čelu Nezavisnog bloka) djeluje sve proaktivnije i bolje, dok Denis Bećirović (SDP & ‘kandidat ispred sedam političkih stranaka’) sa njegovim populističkim paradama i javnim dopisivanjem na sve strane, sebe već vidi na dotičnoj visokoj dužnosti.

Usput, sve više podsjeća na svog bivšeg partijskog šefa i mentora koji je nanio teške rane toj stranci. Time i ukupnom rejtingu kvazi-ljevice u BiH, čitaj – rakove djece. Jer, opet vidimo njeno postrojavanje u odvojene falange za ove izbore. A vidjeli smo njen Watterloo na prošlim općim izborima (2014), potom ‘istorijski gu**tak’ sarajevske Opštine Centar, neprocjenjive za pobjedničku SDA na lokalnim izborima (2016), kojoj je u dvorskim igrama za prijesto, uz neslavan ‘doprinos’ tzv. građanskih partija, pripala i pozicija gradonačelnika glavnog grada.

Sjajni Mirsad Hadžikadić (kao i Boriša Falatar), ima sličan padobranski hendikep, u njegovom slučaju još pojačan statusom nezavisnog kandidata, bez etablirane partijske infrastrukture.

8. Regionalni i širi međunarni kontekst

Od pada Berlinskog zida, nikad gori. Panoramski elaborirano u prvom/drugom dijelu ‘Odbrojavanja’ – pogledaj linkove:

Nastaviće se…

(867)

Glasanje završeno, čekaju se prvi rezultati: Ko zaista ima najveće šanse da uđe u novo Predsjedništvo BiH?!

About The Author
-